Računovodstveni i porezni tretman uvoza dobara
1. UVOD
Uvozom se smatra svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom prometu na području Europske unije, kao i unos dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s trećih područja.
S obzirom na to da se uvoz isključivo odnosi na poslovanje s inozemstvom, takve poslovne transakcije uključuju vrijednosti izražene u stranim valutama, koje je prije evidentiranja u poslovnim knjigama potrebno preračunati u funkcionalnu valutu, odnosno u kune.
Porez na dodanu vrijednost i carinu pri uvozu obračunava Carinska uprava. Porez na dodanu vrijednost uplaćuje se na poseban račun i ne zadužuje putem PDV obrasca. Povrat pretporeza iz uvoza ostvaruje se iskazivanjem istog u PDV obrascu i to u razdoblju u kojem porezni obveznik zaprimi jedinstvenu carinsku deklaraciju. Jedan od načina kako bi poduzetnicima olakšala poslovanje, porezna vlast odlučila je omogućiti poreznim obveznicima plaćanje poreza na dodanu vrijednost na način da se obveza za porez na dodanu vrijednost iskaže u istom obračunskom razdoblju kao i pretporez. Dakle, od 1. siječnja 2021. smatra se da je porez na dodanu vrijednost pri uvozu plaćen ako ga porezni obveznik upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti iskaže kao obvezu u prijavi poreza na dodanu vrijednost, a takav način obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost porezni obveznik zatraži odgovarajućim popunjavanjem carinske deklaracije kojom se dobra puštaju u slobodni promet.
2. RAČUNOVODSTVENI TRETMAN UVOZA DOBARA
Sukladno računovodstvenim standardima (MRS 21, toč. 21., odnosno HSFI 11, toč. 11.25.) transakciju u stranoj valuti potrebno je kod početnog priznavanja evidentirati u funkcionalnoj valuti, primjenjujući na iznos u stranoj valuti spot tečaj između funkcionalne i strane valute važeći na datum transakcije.
Ni Međunarodnim niti Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja nije točno specificiran datum transakcije. Sukladno točki 22. MRS-a 21 - Učinci promjena tečaja stranih valuta , datum transakcije je datum na koji transakcija prvi put udovoljava uvjetima priznavanja u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, no često se, iz praktičnih razloga, primjenjuje tečaj približan stvarnom tečaju na datum transakcije, primjerice, može se primijeniti prosječni tjedni ili mjesečni tečaj za sve transakcije u svakoj stranoj valuti koje nastanu tijekom tog razdoblja. Međutim, ako se tečajevi stranih valuta značajno mijenjaju, primjena prosječnog tečaja za neko razdoblje nije prikladna.
Iz navedenoga proizlazi da se pri priznavanju imovine može koristiti tečaj:
- na datum računa
- na datum carinske deklaracije
- koji je koristila carina
- datum zaprimanja na skladište.
S obzirom na to da propisom nije utvrđeno koji se tečaj koristi, primjena jednog od navedenih tečaja može se definirati računovodstvenim politikama društva. Računovodstvene politike su posebna načela, osnove, dogovori, praksa i pravila koje primjenjuje poduzetnik pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja. Jednom kada poduzetnik donese odluku o primjeni određenog tečaja, tu odluku bi trebalo primjenjivati dosljedno u budućim razdobljima.
Za razliku od početnog priznavanja, za svođenje potraživanja i obveze u devizama na datum bilance točno je specificiran koji se tečaj koristi. Tečaj na datum bilance je spot tečaj na datum bilance, odnosno srednji tečaj Hrvatske narodne banke. [1]
3. POREZNI TRETMAN UVOZA DOBARA
Sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. – 39/22.) predmetom oporezivanja smatra se, između ostaloga, i uvoz dobara. Uvozom dobara smatra se svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom prometu na području Europske unije, u skladu s carinskim propisima, kao i unos dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s trećih područja koja su dio carinskog područja Europske unije.
Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a pri uvozu dobara nastaje u trenutku uvoza dobara, osim u slučajevima iz članka 51. stavka 1. i članka 55. stavka 2. i 3. Zakona o PDV-u ili kod primjene postupka privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od carine ili postupka provoza strane robe, kada oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje kada dobra prestanu biti predmetom tih postupaka.
Poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima. Ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, u poreznu osnovicu se uključuju i:
- porezi, carine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju izvan države članice uvoznice te davanja koja se plaćaju pri uvozu, osim PDV-a
- sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja, nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice uvoznice, kao i oni koji nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar Europske unije, ako je to drugo mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog događaja.
PDV pri uvozu plaća se u roku za plaćanje uvoznih davanja u skladu s carinskim propisima. PDV pri uvozu robe obračunava Carinska uprava. Ako su elementi za utvrđivanje porezne osnovice pri uvozu dobara izraženi u stranoj valuti, tečaj se utvrđuje u skladu s propisima Europske unije kojima se uređuje izračunavanje carinske vrijednosti.
Zakonom o PDV-u predviđeno je da se PDV pri uvozu smatra plaćenim ako ga porezni obveznik, koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti, iskaže kao obvezu u prijavi PDV-a, popunjavajući carinsku deklaraciju na odgovarajući način. Iz navedenoga proizlazi da i PDV pri uvozu može biti obračunska kategorija te u tom slučaju ne dolazi do fizičkog plaćanja PDV-a.
Sukladno članku 60. stavku 1. točki c) Zakona o PDV-u, obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako za uvezena dobra ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden kao primatelj ili uvoznik dobara uz iskazanu svotu PDV-a što je treba platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje. Prema tome, obveznik može odbiti pretporez pri uvozu u obračunskom razdoblju u kojemu je primio jedinstvenu carinsku deklaraciju. Iz navedenoga proizlazi da porezni obveznik pretporez može odbiti bez obzira na to je li PDV što ga treba platiti pri uvozu uistinu uplaćen ili nije, no to ne znači da ga ne mora platiti, već samo da ga može odbiti u obračunskom razdoblju u kojem je i zadužen. [2]
Dakle, za uvoz dobara smatra se da je porez na dodanu vrijednost pri uvozu plaćen, ako ga porezni obveznik upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost iskaže kao obvezu u prijavi poreza na dodanu vrijednost (Obrazac PDV).
Porezni obveznik može, ali ne mora odabrati takav način obračuna poreza na dodanu vrijednost. Porezni obveznik za ovakvu vrstu plaćanja PDV-a pri uvozu ne treba predavati poseban zahtjev niti dobiti rješenje Carinske uprave, mogućnost obračunskog plaćanja PDV-a ostvaruje se pravilnim ispunjavanjem jedinstvene carinske deklaracije.
Od 1. srpnja 2021. uvedeni su posebni postupci oporezivanja koji se odnose na uvoz dobara. Riječ je o posebnom postupku oporezivanja za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja (IOSS) ili trećih zemalja te posebni postupak za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz. Od istog datuma ukida se i oslobođenje od plaćanja PDV-a pri uvozu pošiljki male vrijednosti (do 160,00 kn) što znači da se od tog datuma na sav uvoz dobara, bez obzira na vrijednost, obračunava i plaća PDV pri uvoz. Temeljem navedenoga su i uvedeni prethodni posebni postupci.
Primjenom posebnog postupka IOSS porezni obveznik koji prodaje dobra na daljinu naplaćuje PDV od kupca (porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čije stjecanje dobara unutar EU ne podliježe plaćanju PDV-a ili fizička osoba) kao dio prodajne cijene te su dobra prijavljena u IOSS-u oslobođena plaćanja PDV-a pri uvozu ako isporučitelj Carinskoj upravi predoči valjani IOSS identifikacijski broj. Ako porezni obveznik koji prodaje dobra na daljinu uvezena iz trećih područja ili trećih zemalja ne primjenjuje IOSS, kupac plaća PDV pri uvozu neovisno o vrijednosti dobara.
Posebni postupak za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz može se primjenjivati ako se za uvoz dobara u pošiljkama čija vrijednost nije veća od 1.135,00 kn ne primjenjuje IOSS. Posebni postupak može primjenjivati osoba koja prijavljuje dobra Carinskoj upravi za račun osobe kojoj su dobra namijenjena (Hrvatska pošta, kurirske službe) za dobra čiji prijevoz završava u tuzemstvu. U ovom postupku za plaćanje PDV-a odgovorna je osoba kojoj su dobra namijenjena (kupac). Osoba koja dobra prijavljuje Carinskoj upravi naplaćuje PDV od kupca i obavlja plaćanje takvog PDV-a. Za potrebe ovog postupka obračunava se i plaća PDV po stopi od 25%. Ako se radi o uvozu dobara na koja se primjenjuje snižena stopa prema odredbama Zakona o PDV-u kupac može odbiti automatsku primjenu opće stope PDV-a od 25 % i odabrati sniženu stopu. U tom slučaju se mijenja početna carinska deklaracija i primjenjuje redovan carinski postupak.
[1] Točka 11.12. HSFI 11 – Potraživanja, članak 45. stavak 3. Zakon o deviznom poslovanju (Nar. nov., br. 96/03. – 52/21.).
[2] Mišljenje MF, klasa: 410-19/13-01/516, ur. br.: 513-07-21-01/13-2 od 23.10.2013.
